МЕДИЈИ: Репортажа у "Франкфуртским вестима"




23. 02. 2010. 00:00h | D.MARKOVIĆ

KRALjEVČANIN ALEKSANDAR MARIĆ ODREKAO SE PODOFICIRSKOG ČINA
Pušku zamenio stihovima

Okrenuo sam se pisanju, porodici i Bogu, pa kako mi bude, kaže Marić


Koliko su duše ljudske različite i koliko neki pate zbog odluke o svom životnom putu donetom u nekom vremenu za nama, govori primer Aleksandra Marića, nekadašnjeg podoficira JNA. On je po cenu karijere i bezbedne budućnosti koju je do tada vojni poziv podrazumevao, početkom 2.000 godine samovoljno okačio pušku o klin, kako bi kao slobodan čovek bio, ono što u duši jeste, poeta.
- U vojnu školu sam se upisao dok se vojni poziv poštovao. Pripadao sam poslednjoj generaciji Srednje vojne škole u Beogradu, koja je školovanje završila 1992. godine. Bio sam siromašan dečak, odrastao sam uz majku i kao svaki poeta previše verovao u dobrotu, svoju zemlju i ljude u njoj. Krio sam da pišem pesme jer jednom vojniku to nekako nije priličilo. Niko nije znao za moje pesme o pravoslavlju i molitvama - priseća se Aleksandar, sada već priznati pesnik s nekoliko objavljenih knjiga.
Dobar podoficir sam bio! Jedini sam ja dobrovoljno skinuo uniformu početkom 2000. godine. Svi su se čudili, a ja skidoh teret sa srca. Prikupim svoje pesme, okrenem se porodici i Bogu, pa kako bude - priča Aleksandar. Ovakvoj odluci donetoj u trenu kolege nisu mogle da se načude. Većina od njih je kasnije penzionisana, ili su takođe otišli iz vojske. U međuvremenu, Aleksandru, sada već priznatom pesniku, rodio se drugi sin Arsenije. Žive u majčinom stanu od 35 kvadrata, na Ratarskom imanju. Supruga Radunka pravi ramove za ikone. Posle vojske, stalni posao nikada nije imao i ne žali se.
- Lako sam prihvaćen u umetničkim krugovima Kraljeva. Četiri godine sam radio u Gradskoj galeriji na izboru programa. Već 2003. godine objavio sam zbirku pod naslovom "Studenica, Studenica" i za nju dobio nagradu na konkursu u Kragujevcu. Zatim knjigu "Kosovski prozbenik", koncipiranu kao molitvenik sa psalmima i pohvalama zemlji Srbiji. Moja najzapaženija poetska zbirka je "Anđeli žeteoci" - kaže Marić.



Čita se u Nemačkoj i Kanadi



Kao dobar pesnik, skroman i tih čovek, Aleksandar je omiljen u kraljevačkim umetničkim krugovima. Sarađuje u lokalnim novinama, a otvorio je blog na
Internetu, na kome predstavlja svoje pesme.
- Interesantno je da ih čitaju naši ljudi u Nemačkoj i Kanadi - kaže Aleksandar.


Извор Франкфуртске вести

Коментари

  1. Nisam iznenađena.Putevi do Boga nisu kod svih isti, ali je najvažnije da taj put,ma na kakvoj mračnoj stazi do tada bili, kad nam se ukaže - prepoznamo i njime krenemo. Vi to svakako jeste. Pozdravljam Vas.

    ОдговориИзбриши
  2. Хвала на лепом коментару и подршци.

    ОдговориИзбриши
  3. Брате Ацо,Хвала Богу,на запажености твога дугогодишњег рада.
    Дуго времена већ примећујем да и песници пролазе кроз"огањ"умилостивљења јавности.Антологије се пишу и имена се у њима записују неким чудним расуђивањем.
    На ту тему једна мала песникиња једном је записала:
    Када човек дрхти
    и поцрвени
    најлепша се
    поезија рађа
    то знају они
    што из прикрајка
    држе перо
    храбрима
    док пишу
    Нема веће ироније
    од овог
    ни већег смирења.
    Желим ти да још дуго година дрхтиш и црвениш јер скромност,стид и страх Божији чине песника још већим!!

    ОдговориИзбриши
  4. Oplakali ste rat
    i mislili sad je kraj
    O mucenici
    vesala rastu vise
    no zena sestra i brat
    i verna su u beskraj

    ОдговориИзбриши

Постави коментар